Rijetko koji radni nalog postoji sam za sebe — najčešće pripada klijentu, a često i konkretnom projektu ili čak jednoj njegovoj fazi. Radni nalozi tu vezu ugrađuju izravno u nalog, umjesto da se ona pamti odvojeno u drugoj tablici ili glavi voditelja.
Nalog rijetko postoji sam za sebe — veže se uz klijenta, projekt i fazu, izravno unutar samog naloga.
Nalog se povezuje s postojećim klijentom u par klikova, a ako klijent još ne postoji u sustavu, može se brzo kreirati izravno iz forme naloga — bez prekidanja unosa i prebacivanja na drugi dio sustava. Isti princip vrijedi i za projekte: postojeći projekt se poveže s nalogom, ili se novi projekt kreira odmah, na licu mjesta.
Kod većih poslova podijeljenih na etape, nalog se može povezati i s konkretnom fazom projekta, ne samo s projektom u cjelini. Tako se za veće poduhvate — koji se sastoje od desetaka pojedinačnih naloga — jasno vidi u kojoj je fazi svaki dio posla, umjesto da svi nalozi budu zbijeni pod istim, nediferenciranim projektom.
Rezultat je povijest koja se sama gradi: otvorite li klijenta ili projekt, svi nalozi koji su ikad bili vezani uz njih vidljivi su na jednom mjestu. Za voditelja to znači brz odgovor na pitanje "što smo sve radili za ovog klijenta" bez ručnog pretraživanja starih dokumenata i mailova.
